WOP!WEB Diaries

Hajde da se poigramo, pogotovo mi odrasli. Oni maleni to imaju u genima i sve im ide spontano, dok smo mi veliki izgubili dio našeg dječjeg instinkta i bezbrižnosti. Zato sam otvorio ovu knjigu gostiju, ili neku vrstu dnevnika: u biti formalno ne postoji razlika. Tu mogu pisati ja, a možete pomoći oko popunjenja sadržaja i vi.

Netko od vas će biti znatiželjan i upitati se kako se to igraju odrasle osobe? Oni veliki misle pretežno na samo jednu stvar (istina je, muški misle na još jednu): kako zaraditi pare i olakšati si svakodnevni život. Posvetimo dvije riječi životu. Ni veliki filozofi nisu rekli ništa posebno pametnoga oko pojma život, pa ću se i ja suzdržati. Bojim se da bih mogao reći nešto pametnije od njih. Vratimo se mudrim osobama, onima koji imaju koju godinu viška i koje obožavaju casino igre u svim oblicima, kako u živo, u pravim kockarnicama, tako i u svim virtualnim oblicima koji se nazivaju casino online.

Njihov osnovni problem je da uz kronični nedostatak novaca imaju i nedostatak ideja i poticaja koji bi im pomogli da si prokrče put kroz džunglu naše civilizacije. Ovo već postaje ozbiljan filozofski tekst, pa se bojim da na kraju ne pređem u teološke vode. Vratimo se igranju. Što je čovjek stariji to ga više privlače nove tehnologije. Zadnja pošast su droni. Ne mogu se niti ispružiti na balkonu da bih se malo osunčao jer sam u strahu da neki susjed ne pošalje drona koji će me uslikati i kako će se moja fotografija sutra pojaviti na nekoj društvenoj mreži. Ja držim do moji privatnost, pa isto učinite i vi. Ne stavljajte ovdje vaše osobne podatke, kao na primjer e-mail ili telefon.

Nogomet

Svako toliko se moja pažnja i interes okreće u drugom smjeru. Imam već po neku godinu i malo toga mi je nepoznato, pa su te novosti obično stare stvari za koje sam nekada gajio veliki interes, a onda mi je dosadilo. Više se tih razloga ne sjećam. Od malih nogu sam bio veliki ljubitelj nogometa, gledanog i igranog. Najviše što sam igrao je bilo za moju osnovnu školu; igrao sam u obrani i nije me bilo teško predriblati. Kada su na televiziji bile utakmice, nisam ih gotovo nikada propuštao. Onda sam se prije nekih desetak godina ohladio. Nogometaši, oni za koje ja navijam, zarađuju u jednoj godini koliko ja ne mogu zaraditi za života, i ja bih trebao patiti kada oni izgube. Kako su razna europske lige za klubove došla u polufinale, opet sam počeo gledati i uživati. Nema tu kluba za koji sam ja nekada navija, ali tako je još bolje, Jednostavno guštam u dobroj utakmici, a zadnje koje sam vidio su gotovo sve bile vrlo dobre.

Na snijegu i u toplicama

Obožavam snijeg! Zadnji puta sam bio na snijegu prije nekih deset godina. Išli smo s prijateljima na sanjkanje. Poslije toga ništa. Prije sam i skijao, uvijek u društvu jednog prijatelja. Kada je prijateljstvo nestalo, ja sam prestao sa skijaškom aktivnosti. Evo to bi bio neki uvod i objašnjenje zašto sam otišao tri dana na snijeg, U biti i nije baš sasvim tako (istina je, bio sam na onoj bijeloj i hladnoj tvari koja pada s neba i pokriva zemlju) jer je isprika za produženi vikend bila u toplicama. Hotel s termalnom vodom; to je nešto što moja supruga obožava, a oba je ta koja odlučuje gdje i kada. Ja sam uspio izabrati lokaciju koja uz toplice nudi i brojne skijaške staze. Tako smo prenoćili dvije noći u jednom starom hotelu, dobro sređenom bez obzira na broj godina koji ima. proveli smo nekih šest, sedam sati u saunama, raznim jakuzi kadama, i sličnim stvarima koje su na raspolaganju gostiju. Ono što mi se je najviše dopalo je panoramske bazen s termalnom vodom. Vani si, uronjen do brade jer je temperatura zraka negdje oko minus sedam, ali te grije vruća voda. Pogled na dolinu koja se proteže između planina, čiji su vrhovi pokriveni bijelim snježnim prekrivačem, je neopisiv.

Ali bilo je tu i bolje. Prvi i drugi dan smo otišli na dva obližnja skijališta. Da se razumijemo, bez skija, samo da bi uživali u snijegu. Prvi dan smo bili na dvije tisuće metara i tamo smo stigli s auto. Drugi dan, došli smo auto u podnožje Svete Katerini i tamo uzeli kabinu koja vodi na dvije tisuće i šesto metara. Na vrhu je raj nebeski, sve bijelo ispod azurnog neba. Taj dio zovu Sunčana Dolina, kako se zove i brvnara, hajde da je tako nazovem, koja ugošćuje posjetioce. Bilo je minus devet, a ja u trapericama i tenisicama. Nije mi bilo hladno jer me je ljepota prirode grijala.

Svjetsko prvenstvo u nogometu

Što sam stariji ti sam ljeniji i više se dosađujem. To je kontradikcija: nemaš volje da radiš, a dosadno ti je: mrdni malo, uradi nešto i nećeš se dosađivati. Sve je to lijepo, ali kada moje tijelo odbija da se mrda, pa čak i moji prstići ne žele da kuckaju po tipkovnici, što onda da radim. Pasivne aktivnosti, od kojih je glavna buljenje u televizijski ekran. Često se uhvatim kako nešto gledam, a u stvari ne znam o čemu se radi; na kraju ispadne ubijanje vremena. Ono što mi je najbolje su sportska natjecanja jer to uspijevam pratiti i s određenim užitkom. Zato jedva čekam da krene svjetsko prvenstvo u nogometu, pa još ako i naši budu dobri bit će ugodnog ubijanja vremena.

Toplo je

Ovo je parafrazirani naslov od mog prethodnog zimskog posta. Sljedeći, u jeden, će biti "mlako je". O čemu bih ja nego o vremenu, o kiši, snijegu, toplini i hladnoći. Ispadne da sam ja u duši pravi Englez, s tom razlikom da gotovo nikada ne nosim kišobran, pa niti onda kada je više nego očito da će padati kiša. Zbog toga su mi Britanci odbili dati njihovo državljanstvo. Uz to su naveli još jednu ispriku, da ja kao ne govorim baš najbolje engleski. Ma oni su ti koji loše govore. Imaju strašno loš izgovor i ja ih niti uz najveće napore ne uspijevam uvijek shvatiti, pa je onda to moja krivica: igra je to. O Amerikancima neću ni da govorim. Moji najbolji prijatelji, ona i on, žive u Sjedinjenim Državama već skoro četrdeset godina. Kada ih čujem govoriti, nemam nikakvih problema di ih razumijem, na stranu što mi nedostaje značenje od po koje riječi: uvijek sam mrzio učiti riječi u školi. Imaju i dvije odrasli kćerke koje su tamo rođene i završile školu. Kada one progovore ne shvaćam niti koji je jezik u pitanju, a kamoli značenje onoga što žele reći. Ona mlađa je nedavno bila u posjeti kod nas. U biti je bila samo u prolazu; prespavala je samo jednu noć.

Igrajmo se

Vremena su teška, tmasti oblaci se navlače nad obzorjem i izgleda sa se neumitnom brzinom približavaju. Povremeno se stvori neki procjep u oblacima i vidi se malo azurnog neba, a ponekad se dogodi da je baš iza te rupe i sunce. U tom slučaju proviri koja sunčana zraka, padne nam na lice, na dlan ruke koji je oslonjen na stol u nekom kafići na periferiji grada i čini nam se za trenutak da će se sve srediti i popraviti. Uspjet ćemo izbjeći oluju, prohuji nam misao kroz glavu. Uvijek ta neka nada, nikako da prestanemo vjerovati u nju i nadati se da će doći do ispunjenja. Onda se ona rupa u naoblaci počne stiskati, u početku polagano, a zatim naglo. Prvo nestane sunca koje se nalazilo na ivici, a onda pomalo nestane i plavetnilo neba. Plaća uvijek ista, a cijene rastu li, rastu. To mi je za sada najgore, ali uz to imamo i ovu virusnu pošast koja nikako da prođe, a nekako se sve čini da će nam zauvijek praviti društvo. U zadnje vrijeme su okolo počeli i malo puškarati, bombardirati i ispaljivati projektile. Da vam budem iskren, kako stvari idu ne bi me pretjerano iznenadilo da se lansira i kakva raketa s nuklearnom glavo. Možda to i zaslužujemo kada ne znamo živjeti u miru i poštenju.

Hladno je

Zima je u toku i ova mi se čini malo ozbiljnija od prethodnih pet, šest. Temperatura često pada ispod nule i doista je hladno. Slika koju sam priključio je s njenog samog početka, kada je palo par centimetara snijega. Nije dugo trajao. Jedan dan, a poneki trag je potrajao i malo duže, negdje u sjeni gdje nije grijalo sunce. Padavina u stvari nema puno, ali je doista hladno ili smo se mi odvikli od ovako niskih temperatura. Moja baba bi uvijek znala reći: obuci se sinko. Hodam po ulici i vidim puno ljudi koji su vrlo lagano obučeni. Tu je uključena i moja kćer. Ona mi otkriva da je to u modi, malo se obući kada je temperatura niska. Tako svima pokazuješ kako si velika faca i dobro podnosiš nisku temperaturu. Nekada su ljudi bili funkcionalni, a danas su sve više stilski orijentirani. U biti današnje vrijednosti su one koje jako malo vrijede, a svemu tom je jako doprinijeo i tehnološki napredak. Po nekada mi dođe i sumnja da "netko" želi upravo to, da ljudi zatupe kako bi ih bilo lakše kontrolirati.

Nikada kraja

Po ljeti je još nekako i bile, rekao bi Petrica Kerempuh. S drugim dijelom njegove misli se sve manje slažem: imam osjećaj da nikada više neće nekako biti. Ovo je prevršilo svaku granicu i rekao bih da će se ljudi početi iseljavati. Razmišljam da otvorim nekakvu agenciju, kupim neki daleki i izgubljeni otok, po niskoj cijeni. Tamo bih napravio par koliba i prodavao ljudima sigurnost. Kod dolaska moraju imati zelenu putovnicu i biti 14 dana u karanteni. Što se nudi uz kolibu? Ništa! Priroda, čisti zrak, opuštanje, ljudski odnos s drugim stanovnicima i sigurnost da ovdje nije ništa iz Kune, čak niti ona mala, sitna poluživa stvar koju ne možemo niti vidjeti.

Što se prehrane tiče, jednom tjedno dolazi brod s osnovnim živežnim namirnicama. Glavni dio hrane se lovi u moru (riba, školjke i rakovi), obrađuje se vrt s voćem i povrćem i uzgajaju se kokice (ništa svinje, one smrde). Sve bio, vlastitih ruku proizvod i zadovoljstvo da smo si sami osigurali najveći dio prehrane. Možemo proizvoditi i sol iz mora. Evo, ja sam spreman uložiti 500 kuna u projekt. Tražim partnere.

Sve je isto kao i lani i malo gore

Novi američki predsjednik je krenuo u ratne akcije. Malo je bombardirao Siriju, malo zateže situaciju s Rusima i Kinom. Na domaćoj sceni je odlučio povećati poreze: zbog toga me nije briga. Onima kojima se prije sviđao, sviđa se i sada. Ne možeš ih uvjeriti da su u krivu.

Pandemija i dalje hara. Cijepljenje u Europskoj zajednici je blago rečeno prava katastrofa. Ovi naši administratori su nam preko glave, a sada je ispalo da i ovi iz Europe nisu puno bolje. Ponekad se pitam što smo mi to Bogu skrivili da nas ovako loše tretira. Uz to, danas je Uskrs, pa sam mu ponovio pitanje, ali on ne odgovara. Daj nam bar jedan znak.

Pozitivna stvar jeste da je stiglo proljeće, sve je zazelenilo, voćke su procvjetale, a travnjaci se okitili poljskim cvijećem. Eto nešto lijepoga, da nam malo razgali srca.

Novi predsjednik - nove nade

Na televiziji direktno prenose ustoličenje novog predsjednika Sjedinjenih Država, Joe Bidena. Za mnoge je on nada, da će američka politika nakon Trumpa postati ponovo prihvatljiva. Ja nisam baš siguran da će sve biti tako. Sada već bivšem čelniku mogu biti uključene mnogobrojne kritike, ali nije izazvao niti jedan novi rat u svijetu. To je ono što direktno utječe na naše živote s ove strane oceana, ili bar ja tako osjećam. Da li njihovo gospodarstvo ide dobro, ili im je nizak nivo nezaposlenosti, za njih je strahovito važno, ali za mene malo manje.

Tu je i Nova godina u koju smo ušli noseći s nama sve probleme koje smo imali i u prethodnoj. Čovjek gleda i nije mu ništa jasno. Postavlja si pitanje: što se to ovdje događa? Sve izgleda kao neka velika kockarnica u kojoj se neko kocka s našim sudbinama i s našim životima. Nadajmo se da će dobro završiti. Veliki pozdrav svima.

Igre za sve